ZADOVOLjSTVO I IZAZOVI RADA NA INSUTRIJSKIM PROJEKTIMA

ŽIVOT JE VEČITA BORBA. KO SME, TAJ MOŽE. KO NE ZNA ZA STRAH, TAJ IDE NAPRED.

 

Za realizaciju tehnološki kompleksnih industrijskih projekata kojima se bavi Energoprojekt Industrija, pored decenijskog iskustva u zemljama bivše Jugoslavije, Azije (Rusija, Uzbekistan, Kazahstan, Irak) i Afrike (Alžir, Tunis, Libija, Nigerija), od izuzetnog su značaja iskusni i stručni inženjeri.

O izazovima rada na kompleksnim insutrijskim projektima, saradnji i druženju sa kolegama, kao i ličnim motivacijama i interesovanjima ovoga puta smo razgovarali sa Draganom Janjušević, diplomiranim građevisnkim inženjerom.

Od završetka studija, pa do danas, Dragana je ceo svoj profesionalni razvojni put prošla u Energoprojekt Industriji. Kao odgovorni projektant, Dragana je do skora radila na mestu rukovodioca Hidrotehničkog biroa, a sada je na poziciji direktora za realizaciju projekata.

Za Draganu, svaki od projekata na kojima je radila, bilo kao odgovorni projektant ili kao rukovodilac projekta, je ostavio određeni trag i doneo joj dragoceno iskustvo. Projekti su nepresušan izvor znanja, izazova i prepreka koje treba savladati, ali i izvor inspiracije. Svaki je po nečemu drugačiji od onog prethodnog, pruža priliku da se nešto novo nauči i savlada.

Rad na projektima donosi i konstantnu interakciju sa ljudima. “Bilo je mnogo starijih kolega od kojih je moglo da se nauči. Znakova kraj puta ima za one koji žele da ih vide”, kaže Dragana. “Od prvog dana sam jasno sebi postavila cilj – daj sve od sebe svaki dan. Neguj svoju motivaciju, razvijaj odnose sa kolegama i budi strpljiva. U šta god da ulazimo, moramo biti svesni da je potrebno da platimo određenu cenu, nešto se mora dati – vreme, trud, strpljenje, energija,…i ja sam se trudila, učila, slušala…”

Šta je to što Vas je 16 godina zadržalo u EP Industrija? “Onom ko želi da napreduje i uči nove veštine, stagnacija i jednolična atmosfera na radnom mestu sigurno neće biti dovoljno primamljiv razlog da na njemu i ostane. Tako je bilo i sa mnom. U Industriji je sve samo ne dosadno i jednolično”, ističe Dragana. “Dodatno, izdvojila bih ljude kojima sam okružena i sa kojima svakodnevno sarađujem. Atmosfera u mojoj okolini je za mene vrlo bitan faktor, a mi evo već punih 16 godina imamo sjajnu atmosferu i nismo je nikada zanemarili niti potcenili. Tim u kome radim i koji vodim funkcioniše kao zajednica, a ne kolektiv u kome se odmeravaju snage.”

“Moj životni moto se možda najbolje može opisati rečima velikog srpskog vojskovođe Živojina Mišića: „Život je večita borba. Ko sme, taj može. Ko ne zna za strah, taj ide napred“. Imajući ovo na umu mladim kolegama Dragana poručuje: “Ne poredite se sa drugima. Dok god vaš rad i vaše korake upoređujete sa tuđim, nećete se osećati ispunjeno i srećno. Posvetite se svojim ciljevima! Izađite iz svojih zona komfora. Ne plašite se neuspeha. Naučiti se ne može ako se ne pogreši, a to čega se plašite obično nije tako strašno kao što u vašoj glavi izgleda.”

“Kako kaže Ivo Andrića: Želite mnogo, težite smelo, daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama”, završava Dragana svoju poruku.